Samsara – Put na Istok

KOJI JE danas dan, pitam se gledajući kroz izlog slastičarnice na Coughnat placeu. Znatiželjno poput napuštenog mačića promatram svijet u kojem novopečena indijska srednja klasa jede svoj prvi jutarnji muffin i pije espresso iz automata po europskim cijenama.

Pročitaj ulomke

Samsara – Put na Istok

Put na Istok oduvijek je predstavljao ultimativno putovanje, bilo u pustolovnom smislu kao istinska avantura i istraživanje drukčijih mjesta i kultura, bilo u duhovnom, kao traženje odgovora na krajnja pitanja. U europskoj se literaturi, ne bez razloga, opisivalo upravo kao put (samo)spoznaje. Ovu ideju, u pozadini koje je stajala želja za vlastitom slobodom i pomicanjem granica, u raznim su razdobljima utjelovljivali različiti tipovi putnika. Od polovice prošloga stoljeća, jedni za drugima, na Istok su dolazili (odnosno odlazili) beatnici i hipiji, freakovi i overlanderi te naposljetku backpackeri i takozvani „independent traveleri“. O tome postoji trag u suvremenoj svjetskoj putopisnoj literaturi, pa i u domaćoj; ali naslove koji su nadživjeli svoje vrijeme u pravilu su napisali autori snažne putničke osobnosti, čiji je doživljaj putovanja i Istoka nadilazio generacijsku fascinaciju, ne iscrpljujući se tek u oblaku marihuane u Katmanduu ili u kakvom indijskom ašramu.

Među putopiscima, iz prošlih vremena, kada su ovakva putovanja bila više subkulturni trend nego disciplina potrošačkog društva, uvijek je bilo i onih koji nisu putovali da bi vidjeli svijet nego da bi saznali nešto o sebi ili od sebe stvorili ljude kakvi bi željeli biti.

Iako je Samsara roman o putu na Istok, to je roman putopisca. Junakovi doživljaji imaju stvarne obrise i kada su plod mašte. Doživljaji isprepleteni s autentičnim opisima mjesta i predjela koje je sam autor prošao na toj vjekovnoj ruti trgovaca i duhovnih tragača: od Istanbula i Turske, preko Irana i Pakistana, pa sve do svetih gradova Indije, u kojima radnja romana kulminira, ili – putopisnim rječnikom rečeno – junakovo vanjsko i unutarnje putovanje (u stvari, lutanje) dobiva konačni oblik. Nit koja će „izgubljenika“ odvesti do kraja, do konačne spoznaje o životu i smrti – samsare, pojavljuje se već nakon prvog koraka, takoreći na pragu Istoka, u Sarajevu…


NEWSLETTER