Dunavski Blues

Sjedimo na malenom trijemu drvene sojenice Tito i ja. Pušimo cigarete i bezvoljno mičemo rukama samo kad uzimamo bocu viskija ispred nas, na podu.

Pročitaj ulomke

Hrvoje Ivančić i Tito Trojak na malom gumenom čamcu dva su mjeseca plovili Savom i Dunavom od Zagreba do Crnog mora. Put je bio dug dvije tisuće kilometara i trajao je skoro dva mjeseca. Ivančić je dojmove s putovanja zabilježio u knjizi, i dobili smo priču o rijeci, o ljudima uz rijeku i o prijateljstvu.

Hrvoje Ivančić na početku svog putopisa predstavlja se kao neizlječivi slobodnjak, koji je odlučio „zaplivati prostranstvom jednostavnosti i mirnoće“. I Istog trena zadobiva moje simpatije.

Koji se Zagrepčanin ne bi divio nekom tko se usudio otisnuti u Savu put Crnog mora?

Koji to nije bar jednom poželio?

Ono što slijedi istinita je priča mladog prozaika, koja osvaja čitaoca, emotivno ga precizno vodi, hrani radoznalost i razbija predrasude.

– Darko Rundek

Rijeka spaja i razdvaja, donosi i odnosi, ona u svojoj ljepoti i okrutnosti svjedoči o davnim i bliskim promjenama na njezinim obalama. Hrvoje pušta da ga ona nosi nizvodno dok on duhovito, gotovo tvejnovski, bilježi niz zgoda i nezgoda koje se događaju njemu, njegovoj družini i ljudima koje usput susreće. Izvrstan putopis!

-Stipe Božić

Ivančić sve to opisuje ležerno i bez “fige u džepu”: neki su ljudi jednostavno loši, a neki drugi sjajni. I to je jedan od razloga zbog kojeg je ovo zanimljiva knjiga

Hrvoje Ivančić početak svog Dunavskog bluesa odrađuje jako dobro, a u tome mu pomaže i Rundekov Šejn, jer svi koji su odrastali uz tu glazbu doista su sanjali kako odlaze niz rijeku… Ivančić ne putuje starim parobrodom, nego starim gumenim čamcem, ali likovi koje sreće na svojoj plovidbi od Zagreba do Crnog mora pitoreskni su i osebujni baš kao i oni iz Rundekova izmaštanog Divljeg zapada.

-Večernji list

Neotwainovski niz Dunav

Putopisna knjiga Hrvoja Ivančića „Dunavski blues“ navući će sve koji smo s oduševljenjem čitali, pa maštali uz njih, avanturističke redove Marka Twaina o doživljajima na rijeci Mississippi. U ovoj se prozi sve čita nadušak. Dunav je bio inspiracija brojnih književnika (Pavličić, Magris, Andruhovič), a u Ivančiću je dobio još jednog istraživača čija svaka riječ odiše ljubavlju i poštovanjem prema velikoj rijeci.

-Forum tjedni magazin