Sirijski kršćani još uvijek govore jezikom Isusa Krista


_MG_5150

Sirijska kršćanska zajednica, čiji korijeni sežu unatrag dvije tisuće godina, jedna je od najstarijih na svijetu. Prema legendi, apostol Pavao obraćen je na cesti za Damask, kamo je krenuo uhititi grupu kršćana. Javio mu se glas s neba i on je postao jedan od glavnih ideologa kršćanskog pokreta. Tragovi drevne civilizacije vidljivi su i opipljivi u svim dijelovima Sirije.  U većini crkava liturgijski obred održava se na arapskom jeziku, a u samo jednom mjestu i na jeziku Isusa Krista, odnosno na aramejskom.

Aramejski jezik nekoć je bio lingua franca cijelog Bliskog istoka da bi se danas zadržao tek u mikro regiji podno planine Qalamoun. Gradić Maloula savršeno predstavlja centar drevnog kršćanstva. Kuće ravnih krovova, poredane na terasama ispod stijene, djeluju kao košnica. Aramejski se koristi u svakodnevnom govoru, a uči se i u školi. Prije rata pokrenut je i institut za proučavanje jezika. U jednom dijelu grada žive katolici, u drugom pravoslavci, a muslimanski kvart niže je uz glavnu cestu. Kako kažu njegovi stanovnici, živi se bez ikakvih problema, barem je tako bilo prije islamističkih napada krajem 2013.

Do kuće Antoanete Taalab dolazimo kroz labirint uličica i porušenih kamenih blokova, ostalih od sukoba. Ova kuća, pokazuje nam poster ispred nje, dala je više od jednog mučenika. Ubili su ih islamisti prilikom napada na grad.

 „Razvalili su vrata i ušli u kuću dok smo u sobi molili krunicu. Počeli su pucati i u tom su me trenutku ranili. Sve muškarce su izveli u dvorište i ubili ih. Među njima i mojeg brata iako je rekao da nema oružje niti ga zna koristiti,“ kaže Antoaneta pokazujući rane od metka na desnoj ruci.

Četvrtog rujna 2013. stanovnici Maloule pamtiti će kao dan koji im je promijenio život. Bila je srijeda, normalan dan u malenom mjestu kojeg nije dotaknula destrukcija građanskog rata. Odjeknula je eksplozija i havarija je započela. Bombaš samoubojica raznio se kod gradskih vrata, kontroliranih od Sirijske vojske. To je bio znak za napad pri čemu su militanti Al Nusre Fronta i Slobodne Sirijske Vojske zauzeli hotel na litici koja se nadvija nad gradom. Ubrzo potom spustili su se u sam grad.

„Ubili su ih jer se nisu htjeli preobratiti na Islam, ubili su ih jer su kršćani,“ kroz suze govori Antoaneta o svojem iskustvu tog fatalnog jutra.

Esktremisti su nastavili s rušenjem religijskih objekata i sa zauzimanjem grada, a kako kaže Antoaneta morali su imati pomagače iznutra.

„Netko im je zasigurno pomagao jer točno su znali ulice, poznavali su kuće i smjer kojim treba ići. Nisam vidjela lica, ali znam da je bilo pomoći.“

Joseph Daaseh - zubar

Kroz prošlost

Većina kršćana u Siriji podupiru vladu Bashara al Assada, ali bilo bi pogrešno izostaviti podatak da ih ima i među opozicijom. George Sabra npr. je predsjednik Sirijskog Nacionalnog Vijeća, opozicijskog tijela smještenog u Istanbulu.

Kršćani su tijekom 1920-ih činili čak 30 posto sirijske populacije. Prije početka rata 2011. bilo ih je oko 10 posto ili 2.2 milijuna.

Sunitski muslimani u populaciji sudjeluju s oko 70 posto, a manjinski alaviti, kojima pripada i predsjednik Bashar al Assad čine oko 12 posto. Druzi i ostale sekte već ulaze u promile sirijske populacije.

Grčka crkva, Armenska crkva, Sirijska autokefalna crkva, Melkiti, Katolici, Maroniti samo su neke od denominacija.

Usprkos manjinskom statusu kršćani spadaju među sirijsku elitu. Članovi su svih pokreta koji su oblikovali politički krajolik Sirije. Čak je jedan od osnivač trenutno vladajuće stranke Baas bio kršćanin. Od samih početaka na vlasti, 1963. u stranci su zauzimali bitne pozicije, ali niže od alavitskih i sunitskih kolega.

Etno-religijsku podjelu Sirije moguće je shvatiti samo ako se vratimo u razdoblje Osmanskog carstva, kojeg će u zadnjem stoljeću postojanja, iznemoglog i nereformiranog, nazivati Bolesnikom na Bosporu.

Godine 1516. Osmanlije ulaze na prostor današnje Sirije. Vladaju njom kao i ostalim pokrajinama, u duhu religijskog pluralizma. Vjerske zajednice organizirane su u milete. To je naziv sa sustav vjerske autonomije. Svaka zajednica ima svoj milet, a na čelu joj je vjerski poglavar. Unutar mileta sudi se po vlastitom vjerskom pravu, tradiciji, a koristi se i jezik kojeg zajednica odabere.

Takvo odvajanje religijskih grupa kroz stoljeća je nužno izazvalo osjećaj zajedništva unutar pojedine skupine i njezino zasebno funkcioniranje, bez obzira ako su jezik i etnička pripadnost bili isti, kao što je to slučaj sunita, alavita i dobrim dijelom kršćana. Nadalje, društvo se dijelilo i po jakim plemenskim linijama unutar jedne zajednice. Poglavari, stariji pripadnici plemena uživali su ugled i načelno bili najimućniji pripadnici zajednice. Često su bili i vjerski vođe.

Prilikom početka sukoba 2011. kršćani su oprezni u odabiru strana, ali s intenziviranjem rata uvučeni su i počinju se organizirati, najčešće u jedinice lokalne zaštite, ili u paravojne formacije koje se bore na strani vlade. Jedna od njih je Sutoro sa sjeveroistoka zemlje.

_MG_5171

Devastirani biser kršćanstva u Siriji

Pošto su militanti zauzeli dobar dio grada prvo su krenuli u rušenje crkava. Katolička crkva u centru prošla je najbolje, tek srušeno zvono i zidovi izbušeni rupama od metka. U njoj susrećemo patrijarha Melkitske grkokatoličke crkve Gregorija III Lahama. Dočekuje nas uz molitvu na aramejskom jeziku.

 „U cijeloj Siriji uništeno je oko 300 crkava. Najpogođeniji je sjeverni dio gdje su od strane terorističkih grupa uništena 33 sela. Islamska Država uništila ih je najviše. Naš problem nije drugačiji od problema ostalih Sirijaca, svi patimo od rata i od devastacije. Kao što odlaze ostali tako odlaze i kršćani. Prema tome jedino rješenje je zajedničko rješenje, a to je pobjeda nad terorizmom,“ kaže patrijarh Grigorije.

Maloula je prije rata brojala 3300 stanovnika. Nekoliko dana nakon dolaska militanata većina ih je izbjegla u Damask ili dalje u Ameriku i Europu. Ostalo ih je tek pedesetak.

„Mojeg strica ubili su upravo na ovom mjestu,“ pokazuje s vrha litice Joseph Daaseh, zubar iz Maloule.

„Nije htio napustiti svoj grad. Ujutro je izašao iz kuće i krenuo na izvor napuniti vodu. Pogođen je snajperskim metkom s vrha brda i na licu mjesta umro,“ kaže.

Militanti su grad imali na dlanu i mogli su stanovništvo držati u strahu pa su tako bacali i zapaljene automobilske gume napunjene eksplozivom. Najteže je bilo kada su upali u samostan Svete Takle, čije su kapelice uništene do neprepoznatljivosti.

Sveta Takla zaštitnica je grada i mučenica iz prvog stoljeća. Prema predaji pokopana je u stijenama u kojima su se skrivali prvi kršćani.

Pripadnici militantne skupine Al Nusra Front oteli su časne sestre kako bi ih kasnije razmijenili za zarobljene suborce.

Na zidovima uništene kapelice još uvijek stoje potpisi militanata, urezani nožem u zid ili u oltar. Cijeli kompleks je pust, a o njemu se brine tek jedan kućepazitelj, Konstantin koji trenutno stanje u gradu opisuje kao pozitivno zbog brojnih povratnika.

„Časne sestre odbile su napustiti samostan. Mnogo puta smo ih pitali žele li ići u Damask, ali nisu htjele. Govorile su kako je to njihov dom i da će ovdje umrijeti ako treba. Zatim su ih ugurali u autobuse i odvezli u nepoznatom smjeru,“ govori Konstantin u maloj kapelici u stijeni te dodaje:

 „Ne pravimo razlike između kršćana i muslimana. Za vrijeme bivšeg predsjednika Hafeza al Assada i u vrijeme trenutnog, Bashara al Assada, mi kršćani živimo u miru i sigurnosti. Do početka ovog rata nitko nam nije htio nauditi.“

Slika 1666

Sektaško nasilje

Stotine tisuća kršćana je raseljeno zbog borbi ili je napustilo zemlju. Spaljene crkve, uništena sela, prisile na preobraćenje uzrokovale su čvršću vezanost uz režim koji je sekularan i garantira sigurnost u tom smislu.

Postoji strah da će, u slučaju svrgavanja predsjednika Bashara al Assada, kršćani postati žrtve sektaškog nasilja, kao što je to bio slučaj poslije američke intervencije u Iraku 2003.

Tekst: Hrvoje Ivančić

Fotografije: Goran Šafarek, Hrvoje Ivančić

Dunavski blues naslovnica 2 izd.indd
LJETNI DAR: Preuzmite elektronsku verziju putopisa “Dunavski blues”

Potpuno besplatno preuzmi putopis “Dunavski blues”, u elektronskom izdanju, klikom na sljedeći link. 

_MG_5150
Sirijski kršćani još uvijek govore jezikom Isusa Krista

Sirijska kršćanska zajednica, čiji korijeni sežu unatrag dvije tisuće godina, jedna je

salon vjenčanica, iznajmljuje se u prosjeku jedna dnevno
Il vestito da sposa rosso

A lei sembrava un gioco. Sebbene avesse già tredici anni, giocava ogni