Kad Bosanac zarobi Bosanca: Dobrovoljci iz Bosne nalaze se na različitim stranama u sirijskom sukobu


Bosanac

Sredinom kolovoza  2016. u sirijskom gradu Manbeju, kurdski su borci zarobili mladog borca ISIL-a, koji je natucao arapski, ali zato je govorio nekim drugačijim, dalekim jezikom. Igrom slučaja, među kurdskim borcima nalazio se jedan koji je taj jezik prepoznao. Kako i ne bi, to mu je materinji. Poslije toga razgovarali su na bosanskom.

Sukob u Siriji ušao je u sedmu godinu. Početni optimizam pokazan na prosvjedima protiv vlade, ubrzo su ukrali međinarodni akteri šaljući svoje oružje, ali i borce na teren. Unutarnji su nemiri degenerirali u divlji građanski rat sa stotinama paravojnih skupina, koje se ugrubo dijele u Sirijsku vojsku, umjerenu opoziciju, islamističke brigade, kurdske borce. 

Jedna skupina koja zasigurno još zadugo neće prestati sa svojim naporima jest Islamska država (ISIL), koja i pored naglih poraza od strane savezničke koalicije i dalje čvrsto stoji u dijelovima Sirije i Iraka. Od samog nastanka tzv. Kalifata, do danas, ISIL i dalje kontrolira svoja dva „glavna grada“, po jedan u svakoj državi, Mosul kao drugi najveći Irački grad, te grad Raqqa u Siriji.

Tijekom prošlih godina na tisuće je mladih muslimana iz Europe pošlo putem Sirije, radi ideološke borbe. Često se borci nalaze u kompetativnim  grupama, poput Fronta za Oslobođenje Bliskog istoka (nekadašnja Al Nusra) i ISIL-a, kojima je zajednički cilj svrgavanje režima Bashara al Assada.

Bosna i Hercegovina nije izuzetak i upravo je iz te države do 2013. došao najveći broj europskih boraca, njih oko 300.

info

Iz Bosne u Siriju

Jedan od tih bio je i Elmedin, porijeklom iz okolice Zenice.

U Siriju je došao 2013., gdje se zajedno sa drugim Balkancima pridružio manjoj grupi kojom je zapovijedao lider iz Makedonije. Grupa je djelovala isključivo u sjevernoj sirijskoj provinciji Alepa, sa sjedištem u pograničnom gradu Al Babu, tada pod zajedničkom kontrolom Al Nusre, ISIL-a i drugih pobunjenika.

Ključni članovi prve dvije skupine učestvovali su u borbama brutalne Iračke pobune 2000., boreći se u savezništvu. Ipak, sredinom 2013. izbili su nasilni sukobi oko teritorija i ideologije između dviju skupina.

Elmedin je na sjeveru Alepa svoju odanost dao tzv. Islamskoj državi, u gradu Manbeju svega dvadeset kilometara udaljenom od Turske granice na sjeveru i rijeke Eufrat na istoku. 

Na svoj je put krenuo iz Makedonije, gdje mu se nalazi jedan dio obitelji. S određenim brojem suboraca uputio se prema Turskoj, koja je tad vrlo lako otvarala granice i propuštala militante u smjeru Sirije. Iz južne regije Hatay (drevna Antiohija), u pratnji više osoba krenuo je u iznajmljenom kombiju prema graničnom prijelazu Bab al Hawa, provincije Idlib, udaljen tek dvadesetak minuta vožnje do obližnjeg Alepa.

Na ovakav način je tisuće stranih dobrovoljaca uspjelo za vrlo kratko vrijeme doći do svog konacnog odredišta.

Elmedin je nakon ulaska svoj put nastavio na sjeveru Alepa do grada Al Bab, gdje je sredinom 2014. godine svoju odanost dao ISIL-u te promijenio ime u „Abu Osman Musa“. S vremenom je izgledom postao sličan mnogim borcima, duža kosa i brada sakrili su njegovo lice.

Bez vojnog iskustva Elmedin odlazi na obuku u specijalne kampove izgrađene upravo za trening novih regruta, pogotovo iz stranih zemalja. Obuka za njega traje nešto više od dva mjesec. Nedugo poslije toga formirana je brigada u kojoj se nalaze pretežno stranci, s Balkana i okolnih zemalja, a vođa im je Makedonas „Abu Jusuf Albani“.
Elmedin prisustvuje borbama sa i protiv pobunjenika. Prvo zajedno s njima u istoj godini napadajući sirijsku vojsku na sjeveru Alepa, kao što su Menigh i Kweirs aerodrom, a nakon toga napada pobunjenike u gradu Manbej gdje ostaje sve do trenutka ranjavanja i zarobljavanja, sredinom kolovoza 2016. od strane kurdske YPG grupe.

Iako smo od MUP-a Bosne i Hercegovine tražili informaciju o čovjeku tog imena, naišli smo na muk. No evidencije o ratnicima u islamističkim skupinama popunjavaju se svakodnevno.

„Naravno da postoje evidencije. Njih posljednjih godina izrađuju kako pojedine sigurnosne službe, tako i pojedine specijalizirane udruge građana, instituti koji proučavaju pojave radikalnog islamističkog terorizma, ali i pojedini mediji. Drugo je pitanje koliko su svi takvi registri potpuni i temeljiti“, objašnjava vojni analitičar Igor Tabak.

Elmedin

Elmedin

Ofenziva savezničke koalicije

Početkom lipnja 2016., saveznička koalicija predvođena SAD-om i kurdskim vojnim jedinicama, pokrenuli su proces prelaska rijeke Eufrat i oslobođenja zapadnog dijela koji je bio pod kontrolom ISIL-a. Grad Manbej je, kao najveće uporište ISIL—a na zapadnoj obali, bio glavna meta napada.

Elmedin ostaje u gradu, koji nakon pedeset dani borbe i prelaska kurdske vojske preko Eufrata, biva u potpunosti okružen i pod pritiskom savezničke koalicije. Tijekom borbi, Elmedin je ranjen i zarobljen, a četiri njegova suborca su poginula.

Jedan od članova kurdske jedinice koji je sudjelovao u napadu na Manbej, i očevidac zarobljavanja Elmedina, dolazi iz BiH i bivši je član Legije stranaca. Njegov ime ćemo zbog sigurnosnih razloga pisati kao S.J.

On je, kako kaže, član jedinice koja se nalazi u sastavu kurdske vojske ali popunjena je isključivo bivšim vojnicima iz zapadnih zemalja.

„Tijekom borbi u okolini grada 19. kolovoza, napredovali smo na zapadu te okružili jednu grupu njihovih vojnika koji su odbijali predati se. Nije preostalo drugo nego da krenemo na njih. Nažalost pri tom pokušaju nekoliko mojih kolega bivaju ubijeni, a ja lakše ranjen. Odmah sam odveden u bolnicu koja se nalazila na drugoj strani rijeke, u gradu Kobaniju na Turskoj granici. Tamo samo ležao na prvom katu, te zbog ograničenosti objekta, u istoj bolnicu su bili zarobljeni tj. ranjeni pripadnici ISIL-a. Čuo sam da jedan od njih dolazi iz Europe, te sam sišao da vidim o čemu je riječ. Nisam mogao vjerovati kad sam ga pitao odakle dolazu, i kad mi je spomenuo BiH“, kaže S.J. o svojem susretu s Elmedinom.

Elmedin je imao povredu na desnom ramenu koja ga je jako boljela te nije mogao puno pričati, a ujedno je bio okružen s dva zaštitara. Ono što je ispričao već je poznato iz teksta, a do njega je trenutno nemoguće doći jer je premješten već nekoliko puta. Prema dostupnim informacijama odveden je u sjeveroistočnu provinciju Hasaku, u zatvor Derik gdje je ostao mjesec dana na ispitivanju, da bi ga potom prebacili u veći zatovr u Irački Kurdistan, u blizini grada Erbila.

Kurdski vojnici, među njima i državljanin BiH.

                                                                                   Kurdski vojnici, među njima i državljanin BiH

Kurdski aktivisti razgovarali s ranjenicima

Krajem rujna u bolnicu u Kobane dolazi nekoliko fotografa u kurdskih aktivista koji dan provode razgovarajući s rodbinom i prijateljima koji su tamo smješteni.

Jedan od aktivista, Jamal Bali, ulazi u sobu gdje se nalazio Elmedin i mobitelom snima zarobljenog vojnika. Prvo ne znajući o kome se radi, po izgledu Jamal je pomislio da je riječ o Arapinu, te je pokušavao s njim razgovarati na istom jeziku, ali većinom je morao koristiti strane riječi.

„Rijetko je vidjeti zarobljenika koji nije Arapin. Ne zbog činjenice što je njihov broj mali, naprotiv, ali većinom se bore do smrti jer njihovi lideri ubijaju one koji se pokušavaju predati. Nekako je izgovorio da se zove Elmedin i da dolazi iz Europe. Pitao sam doktora da li je sa njim razgovarao na nekom jeziku, rekao mi je da pacijent slabo govori arapski, ne razumije turski niti engleski, ali da je pričao na nekom slavenskom jeziku“, kaže kurdski aktivist Jamal.

Kurdski aktivista Jamal Bali

Kurdski aktivista Jamal Bali

Premda se javno objavljene procjene o broju boraca razlikuju, pretpostavlja se da je iz cijele Europe, putem Bliskog istoka, otputovalo oko 7 tisuća boraca.

„Na našu regiju otpada njih oko 800 od čeka oko 300 na Bosnu i Hercegovinu. Pri tome, treba napomenuti da se većina takvih procjena ipak pretežito bavila prebrojavanjima boraca – što naravno onda ne obuhvaća žene i djecu koji su mogli otići (i koji bi vremenom mogli postati poseban sigurnosni problem)“, govori vojni analitičar Igor Tabak.

Registri se popunjavaju i prema aktivnostima pojedinih boraca na društvenim mrežama, što je u sirijskom ratu čest slučaj i fenomen koji će ga obilježiti. Pridošlice se čseto raspu na različite, pa i suprotstavljene skupine, što na kraju postaje sasvim druga priča od one koju su očekivali.

Tekst: Hrvoje Ivančić, Adi Zmajić

Foto: Adi Zmajić

Dunavski blues naslovnica 2 izd.indd
LJETNI DAR: Preuzmite elektronsku verziju putopisa “Dunavski blues”

Potpuno besplatno preuzmi putopis “Dunavski blues”, u elektronskom izdanju, klikom na sljedeći link. 

_MG_5150
Sirijski kršćani još uvijek govore jezikom Isusa Krista

Sirijska kršćanska zajednica, čiji korijeni sežu unatrag dvije tisuće godina, jedna je

salon vjenčanica, iznajmljuje se u prosjeku jedna dnevno
Il vestito da sposa rosso

A lei sembrava un gioco. Sebbene avesse già tredici anni, giocava ogni